Regenerativna medicina je nova grana medicinskih znanosti koja uključuje funkcionalno obnavljanje tkiva ili organa uzrokovanih ozljedama ili kroničnim bolestima.
Trenutno postoje dvije tehnologije koje mogu popraviti i obnoviti oštećena tkiva, a to su terapije plazmom obogaćenom trombocitima (ACP) i terapije matičnim stanicama (SC).
Ono što obje terapije imaju zajedničko je da umjesto sintetiziranih „vanjskih“ preparata koriste aktivne komponente koje proizvodi naše vlastito tijelo i da se oslanjaju na pomlađivanje oštećenog tkiva.
Plazma obogaćena trombocitima
ACP je komponenta krvi koja sadrži visoku koncentraciju trombocita i uključuje čimbenike rasta povezane s trombocitima i fibrinogenom izvedenim iz plazme. Trombociti su glavni iscjeliteljski odgovor na ozljede jer oslobađaju čimbenike rasta za popravak tkiva.
Osim obnavljanja kože lica i vrata, ovaj tretman ima brojne druge aplikacije koje nisu vezane uz estetiku, kao što je liječenje ozljede mišića, tetiva i zglobova.
Prva primjena ove metode bila je u profesionalnom sportu, a koristila se kako bi se ubrzao oporavak igrača američkog nogometa. Tek nakon toga našla je primjenu i u estetici pod nadimkom „vampirski tretman“ jer se preparat dobiva vađenjem krvi.
Terapija matičnim stanicama
Matične stanice su, s druge strane, nespecijalizirane, nediferencirane, nezrele multipotentne stanice koje se uz pomoć određenih signala i stimulacija mogu razviti u razne vrsta stanica i tkiva. Kad se matične stanice razviju, mogu se pretvoriti u određeno tkivo i tako zamijeniti istrošena ili oštećena tkiva.
Za razliku od ACP-a gdje se aktivna tvar dobiva iz krvi, matične stanice se dobivaju iz vlastitog masnog tkiva i taj proces se naziva nanofat grafting.
Razlike između nanofat graftinga i lipofilinga
Sličnost nanofat graftinga i lipofilinga (presađivanja masnih stanica) je da se kod obje metode kao sirovina koristi vlastito masno tkivo, ali metode imaju vrlo različite primjene. Dok se lipofiling uglavnom koristi za nadoknađivanje volumena i presađuju se veće količine adipocita (masnih stanica), kod nanofata se procesom filtracije izdvoje adipociti te ne postoji mogućnost značajnog povećanja volumena. Samim time, primjene nanofata su različite u usporedbi s lipofilingom.
Umjesto nadoknađivanja volumena, nanofat se koristi za:
- obnovu kože i popravljanje njene kvalitete (zatezanje kože vraćanjem elastičnosti)
- tretiranje pigmentacije na koži (npr. tamnih podočnjaka)
- tretiranje ožiljaka (npr. ožiljaka od akni ili opekotina)
- tretiranje oštećenja kože, npr. strija ili posljedica izlaganja suncu
- tretiranje oštećenja drugih dijelova tijela (mišića, tetiva, ligamenata, zglobova, itd.)
Studije su pokazale da tretman ožiljaka matičnim stanicama značajno povećava elastičnost kože. Točan mehanizam djelovanja još nije potpuno jasan, ali smatra se da je poboljšanje elastičnosti rezultat pojačane proizvodnje kolagena i elastina te da je taj proces potaknut matičnim stanicama.
Još jedna razlika između nanofata i lipofilinga je period nakon kojeg se vide rezultati tretmana.
Kod lipofilinga, rezultati se vide nekoliko dana nakon tretmana (iako je rezultat konačan tek nakon nekoliko tjedana kada otekline splasnu i dio masnog tkiva se resorbira), dok se kod lipofilinga rezultati tek vide s odgodom od 4 tjedna do 3 mjeseca.
